Saša Šebelić: ŽELJEZNI KRIŽ U VODI
Bilo je rano jutro kada je Anka, udovica ribara, ugledala tragove bosih stopala u rosi ispred napuštene kuće Paliski. Nisu vodili nikamo dalje; samo su se pojavili, kao da je netko stupio izravno na zemlju. Ispod smokve, ondje gdje je nekoć bio bunar — zazidan zbog nepojašnjene dubine — tlo je bilo otvoreno. Zemlja je mirisala na mokro korijenje i onaj daleki, hladni dah koji se osjeća u kostima prije nego što padne prvi snijeg. U rupi je stajala voda, neobično mirna i zategnuta […]https://radiogornjigrad.blog/2026/05/03/sasa-sebelic-zeljezni-kriz-u-vodi/






